Ostavljajući lagano

Nerezine iza sebe,

uspinjali smo se dobro označenom stazom

Dostava takućina za

prvo odmorište.

I tako smo krenuli dalje

stazom na visini od 1887m... ma neee, tu stazu je prvi ishodao princ Rudolf 1887. godine,

vođeni našim novopečenim na suncu vodičem

preko još jednog odmorišta,

nakon sat i 15 minuta došli smo na vrh Sveti Mikula.

Naravno da smo uživali

u najljepšem pogledu sa Osorščice.

Odmor umornog planinara.

Slikanje sa Lošinjem i

Unijama u pozadini.

vodiči su imali dovoljno ruku za sve pokazati.

Stalno se tražila fotografija više,

pa smo se nakon pripreme

poslikali svi zajedno sa Lošinjem.

Pod strogim pogledom fotografa poslikali smo još jednu

zajedničku sa kapelicom na vrhu,

nakon čega je uslijedilo sveopće škljocanje, tako da smo

neke morali smjestiti na sigurno.

Napokon smo krenuli prema Televrini, najvišem vrhu Osorščice.

Usput smo posjetili pećinicu Svetog Gaudencija, osorskog biskupa, koji je protjerao zmije otrovnice sa Lošinja i Cresa.

Vrh Televrin.

Malo odmora i

nastavljamo duž sajle od koje je više štete nego koristi

Slikanje sa Osorom u pozadini desno.

Još malo i

stigli smo u plinarsku kuću Sveti Gaudent.

Natpis sve govori.

Jednog dana prisjećati ćemo se kupanja "Steza" u Osoru prije puno godina - 11. 09. 2005.

Čekajući u trajektnoj luci u Meragu,

kratili smo vrijeme pecanjem na gumbašnicu.

Kao što svemu lijepom dođe kraj, umorni, ali i puni utisaka vraćamo se kući.