|
|
||||
|
|
 |
 |
 |
 |
|
|
 |
| DOGAĐANJA |
|
|
 |
|
|
O NAMA
OGLASNA PLOČA
28. 05. 2006.
Velebit - Dabarski kukovi
Foto: Mario Presečki
Nedjelja, 28. svibnja 2006.
U jako rano jutro (6 sati), na Ksaverovu trgu čeka nas autobus … S istoka zrcali se … Dan je.
Do odmorišta Brinje, u autobusu se klataraju glave … Neki su i glasno zadrijemali.
S auto ceste silazimo za Gospić, pa preko njega putem prema Baškim Oštarijama. Pol sata se odmaramo ispred planinarske kuće «Vila Velebita», 900 i nešto m n/v.
Katarinina legendarna pita zelnica krijepi tijelo, a hladan velebitski vjetar odnosi pospanost. Još malo vožnje makadamskom prašnjavom cestom do Premužićeve staze.
Po silasku iz autobusa dočekao nas je snažan, prohladan jugo i čaroban pogled na otok Pag, koji se s naše visine bijeli na plavetnoj pučini … Kao da ga je od gipsa oblikovala ljudska ruka.
Uskom stazom u koloni ... Kroz livadu i šumu u nedogled šarenilo raznobojnog cvijeća i mirisa. Zar u ovo godišnje doba cvatu đurđice i ljubičice? Jurjevo je davno prošlo! Pa daa! Na Velebitu smo! Nigdje nisam vidjela tako jarkoljubičastu boju perunika i tako nježnoružičastu boju, velikih latica rascvjetanih božura.
Put do prvog odmarališta koje označava kamena ruševina kuće, ne znam kojeg značaja, lagan je i većinom se proteže kroz vrlo staru šumu … Da je stara, zaključila sam po osušenim debelim stablima koja imaju otvore napravljene kljunom majstora djetlića, a vode duboko u gnijezda njegove obitelji, i po još mnogo čemu. Tu smo se kratko odmorili i dogovorili tko će na koju stranu. Svi smo se odlučili skupa prema Budakovom brdu, ali nam je naš predsjednik prije polaska izričito i zorno pokazao gdje smijemo gaziti, a gdje ne, zbog očuvanja Velebitske degenije. Osobnim poznanstvom osigurao nam je tu privilegiju da vidimo nju i alpski tulipan.
Diljem velebitskih proplanaka raste ljepše cvijeće, prema kojem je degenija neugledna, no ona ima vrijednost endema tj. raste samo tu i nigdje više … Iz kamenjara u hrpicama uokolo razbacanim, naišli smo na prekrasno sitno cvijeće bijelih latica čija je sredina obojena crvenilom … Skromni, niski, jedva vidljiv u travi, zvjezdastih, uskih tamnoplavih latica encijan, pa alpski tulipan malen i žut. Željka je meni i Mladenu skinula upitnik iznad glave … Biljka koja ima cvat kao artičoka zove se čuvarkuća i veli da je dobra protiv uhobolje i još…
S vrha Budakova brda naša dva Darka s Jožekom odlaze na Bačića kuk … Izgleda neosvojivo, divlje i prekrasno. Na prijedlog Dinke veći dio grupe se upućuje na pitomije, šarenije predjele … Dugačke, široke, mirišljave i zanosne. Putem nas prati silni jugo na kojega sam se raširenih ruku s povjerenjem naslonila.
Na povratku kroz šumu prestrašili smo malog poskoka … Mlad je i prestrašen … Bezazleno prijeti.
Na povratku u dom, stanka za izvrsnu pivu Ličanku … Pjesma koju započinje ona Katarina koja stvara kulinarska čuda od pita … Zovem je naš Slavujček.
Klimaju se pospane glave u autobusu na putu do Zaboka.
Dobro je da nisam znala, a nisam jer se uspavala moja radoznalost … Do Baških Oštarija i natrag putuje se 8 sati? Katkad je dobro ne znati … Propustila bih predivne trenutke sa svojim društvom i bajkovito šarenim i mirisnim Velebitom.
SvjeBa
|
|
PD ZAGORSKE STEZE ZABOK Dobro došli na novo uređene stranice našeg društva |
molimo vas da sve uočene nepravilnosti javite na naš MAIL