Po kumrovečkom kraju

Nedjelja, 12. lipnja 2005.

Za ovu nedjelju planiran je pohod u Logarsku dolinu ali su nas zimski  uvjeti na  toj slovenskoj stazi prikovali za naš zagorski kraj.

Na Ksaverovu trgu, u lijepo lipanjsko popodne (14 sati) skupilo nas se više od dvadeset članova. Vodič nam je, amater ali iskusan planinar, Krešo Č.

Baš se veselim jer, osim kratkog, davnog pohoda po Titovim stazama djetinjstva, nisam upoznala taj kraj.

Nakon Krešinih duhovitih uputa o ponašanju na putu, odlazimo do Kumrovca.

Staza je lagana pa unatoč sunčanom vremenu nema jačeg znojenja. Put nas vodi bez planinarskih oznaka kroz lijepa, po brežuljcima razbacana, sela, šume i pašnjake. Zemljovid toga kraja u rukama našeg vodiča ulijeva sigurnost da nećemo zalutati… za svaki slučaj, kao putokaz, dobro dođe i slučajni prolaznik ili kućedomaćin kojega bismo zatekli u dvorištu.

          Putem nailazimo na povijesna zdanja predsjednika bivše Jugoslavije… Titovu klijet, vilu okruženu lijepim i zapuštenim parkom. Silazimo do prekrasno uređenog kumrovečkog starog sela slamnatih krovova. Cijelo je selo etnografski muzej u kojem možemo pogledati i upoznati se sa starim zanatima s početka pa do sredine prošlog stoljeća… bačvarstvo, grnčarija i sl. Neki zagorski muži iz naše grupe dobri su poznavatelji starih alata i zanata… zanimljivo ih je slušati. Jedan ovdašnji bračni par na licu mjesta, od gline pravi različite suvenire. Nisam odoljela da za 20 kuna imam glinenu figuricu… pijetao u kojeg se stavi voda a na vrhu repa je rupica… puhanjem se dobije milozvučni cvrkut ptičice… podsjeća me na djetinjstvo.

          Tri lijepo i zanimljivo ispunjena sata nedjeljnog popodneva, prošla su za čas… još se samo treba otuširati protiv krpelja i znoja i pogledati »Tko želi biti milijunaš.«

SvjeBa