POČETNA

O NAMA Z B P ARHIVA LINKOVI

NAJAVA POHODA

DOGAĐANJA
PROGNOZA

O NAMA

Plan za 2006.

O društvu

Ciljevi

Kako se učlaniti

Pišite nam

Naša himna

 

OGLASNA PLOČA

 

23. 07. 2006. 

Medvednica - Sljeme

SvjeBa

Foto: Mario Presečki

 

 

 

Naši hrabri dečki

 Nedjelja, 23. srpnja 2006.

          Na Ksaverovu trgu u 7.30, s Rufusom nas je šesnaestero… Rano je!

 U sva godišnja doba rano nedjeljno buđenje da bih otišla na ponekad, mukotrpno pentranje uvijek mi je bilo osobno sumnjivo… To traje uskoro pune tri godine.

 Svaki put se pitam: «Zašto, kada mogu uživati u postelji i u kasno jutro polako ispijati kavicu, napraviti ručak i popodne otići na Plavinku ili neku dužu šetnju ili biciklom…?» Hm! Mislim si… To bi bilo, kako je rekao Victor Hugo: «Kao poljubac preko vela», osiromašen za strast, punoću i ljepotu događaja… I nikada nisam požalila…

Ivek H. nas vodi laganim šumskim stazama do planinarskog doma «Risnjak», pa «Grafičar», sve do vrha.

Očekuje se vruće neugodan dan ali osim što nas od te neugode čuva šumski hlad, prati nas i blagi vjetar tako da smo pet sati hodanja proveli u ugodnoj klimi naše lijepe Medvednice.

Ali je idilu druženja i uživanja u pohodu i pogledima na lijepe krajobraze, u jednom momentu narušio jedan događaj… Puno je šetača i pasa, kao i uvijek nedjeljom…

Odjednom se u mimoilaženju grupa stvorio veliki pas i bez razloga napao našeg kućnog ljubimca. Razjarena se psina ponašala prema Rufusu kao on prema svojim plišanim igračkama.

Prvi se snašao Štef H. Nogama je udarao neman koja je čvrstim raljama držala moga uplašena  ljubimca… Bespomoćno je cvilio a ja sam panično i bespomoćno vrištala…Stigla je i gazdarica grdosije…

Koliko god ga je vukla za ogrlicu toliko je on vukao Rufusa za sobom, a onda je krvoločni problem riješio naš novi član Giulijano, Talijan oženjen za našu  Zagorku koja je također bila s nama prvi put…

Velikim je štapom udarao razjarenog psa a njegova je gazdarica suznih očiju urlala na Rufusova spasitelja jer je  pregrub prema njezinom dragom i umiljatom predatoru koji je konačno nakon nekog vremena pod rajskom batinom popustio.

Ne znam tko je bio u većem šoku Rufus ili ja. Da ne bude zaklan spasila ga je bodljikava ogrlica i naši hrabri dečki. Svoj je šok ubrzo utopio jureći kroz blatnjave šumske kupke, a ja sa svojim društvom na sljemenu Medvednice u mrzloj pivi.

Sva se ta drama zbivala kratko pa mogu slobodno reći da nam je nakon petosatnog hodanja bilo lijepoo!

                                                         SvjeBa

PD

ZAGORSKE STEZE

ZABOK

Dobro došli

na stranice našeg planinarskog društva

Ispričavamo se zbog mogućih nepravilnosti u radu stranice dok ne povežemo sve linkove

molimo vas da sve uočene nepravilnosti javite na naš MAIL