Prošle nedjelje, na popodnevnom pohodu, cilj je bio naš »grunt«, za budući planinarski dom, s kojeg je lako skrenuti do još jednog cilja… klet našeg predsjednika, čija nas je žena, Štefica, dočekala bogatom trpezom začinjenom toplim i srdačnim osmjehom dobrodošlice.

Ovaj devetosiječanjski, bit će

 

Cjelodnevni pohod

 

Osim nas, članova Zagorskih steza, na Ksaverovu trgu još pedesetak planinara iz Zagreba, Marije Bistrice, Međimurja. Skupa ćemo na tradicionalan novogodišnji pohod.

Jutro je toplo… malo iznad 0°C. Nas stotinjak lako se smjestilo u dva autobusa, do Krapinskih Toplica. Naš stari znanac, »Magdalenin put oporavka«, vodi nas uskom, strmom stazom kroz šumu do crkve Sv. Magdalene. Desetominutni odmor… nekome za jabuku… vodu… presvlačenje… cigaretu… sendvič… pljoskicu.

Zmijolikom formacijom hodamo kroz šumarke i livade. Nakon dva i pol sata dolazimo do crkve u Klupcima… kad tamo zasjeda! Srce mi je na moment stalo od… uh… kuhano vino! Dobro je pasalo uz paprenjake Katarine Š. Još sat i pol i eto nas do lovačkog doma »Trčka«. Usput se gostima hvalimo svojim »gruntom«, s kojeg puca prekrasan pogled na naše i slovenske gore… pucaju i lovci na krvoločne srne ili zečeve… što li se već lovi… čulo se nedaleko od nas.

Ugodna li iznenađenja!.. Šuma, koju smo mukotrpno čistili od zloćudnih otpadaka civilizacije, čista je… godi i oku i duši… ipak smo upitnik pretvorili u uskličnik…neka tako i ostane!

Da vam ispričam priču o Ivekovu grahu, koji nas je čekao u lovačkom domu? Ne, ne mogu. Nedostaju mi izrazi za tu  rapsodiju u hrani… ponudila sam mu brak… odbio me. Bolje za njega, jer bi mi ga stalno pripremao, a i za mene, jer bih ga stalno trpala u sebe.

 Dva mužikaša digli su šesnaest kilometara  teške noge, na ples.

Bilo nam je lijepo.

SvjeBa