Treći rođendan planinarskog društva

»Zagorske steze«

Petak, 21. travnja 2006.

Sastajemo se, kao i na prvom rođendanu, u lovačkom domu »Trčka«. U ime cijelog našeg društva zahvaljujem se njihovom Upravnom odboru što nam je ustupio svoje prostorije.

Tek smo trogodišnjaci i još su nam zubi mliječni i tu i tamo se spotaknemo, ali skinuli smo pelene i već čvršće stojimo na nogama i znamo što hoćemo.

Kao što i mora sadržavati svaka godišnja skupština, tipa našeg društva, dnevni red se sastojao od raznoraznih izvješća, rasprava o njima, njihovo usvajanje itd… pa duge govorancije i obećanja. Ali tihi i mali glas čuje duša… govor Drageca iz planinarskog društva »Grohot« bio je iskren i topao.

Nikada, barem ja nisam razmišljala o tome da u  ove tri godine postojanja nismo imali nesreću, osim jedne na Velebitu (lom ruke), a ostvareni su takvi pohodi na kojima bi ona bila moguća. O tome je govorio jedan od naših vodiča Darko L. Moj je zaključak, a vjerujem i većine… imamo vrlo stručno obrazovane vodiče.

Dodajmo tome da smo ostvarili 50 pohoda godišnje, a znamo da u godinu dana stanu samo 52 tjedna… Zagorske steze su na nacionalnom vrhu. Na tome nam je čestitao i predsjednik zagrebačkog planinarskog društva »Vihor«, rekavši kako u Zagrebu ima puno društava koja su starija i od nekih naših članova, ali se ne mogu pohvaliti ovakvom aktivnošću.

Predsjednik društva A. B. Žigman prezentirao nam je tlocrt grunta (rad našeg člana; dipl. ing. geodezije, Branka K.) na kojem bi u dogledno vrijeme mogla niknuti lijepa drvena planinarska kuća…  Željka V. će svojom stručnošću oplemeniti okoliš, izvornim stablima naše domovine, te niskim raslinjem… Budući je i gradonačelnik bio prisutan našem skupu, upitah:

»Je li i breza naše izvorno stablo?«

»Je«, viknuo je netko iza mene

»čak je i zakonski zaštićena«…

Neslužbeni dio godišnje skupštine trajao je do 22. travnja iste godine… do jutarnjih sati, uz glazbu, ples, smijeh, bogatu trpezu i dobru domaću kapljicu.

U 19 i 30 sastajemo se na gruntu kako bismo posadili poklon za treći rođendan. Darovalo nam ga je Eko društvo iz Oroslavja. Stasala mladica lipe za naš grunt je vrlo lijep i primjeren poklon… nije to obična stabljika, izdanak je to oko 500 godina stare Gupčeve lipe.

Iznenadila me fotogeničnost našega grunta… Nije više obrastao šikarom, već se zeleni travom.

 Snažne ruke naših dječaka začas su iskopale rupu, pa stručno i propisno učvrstile mladicu. Većinski dio ekipe uživao je u silnim zamasima štihača, lopata, sjekire i bezbrižnog međusobnog čavrljanja… samo da se primi… možda ipak pomogne škropec dignute noge Rufusa i Kinga…

SvjeBa