Po  Medvednici

Nedjelja 6. studeni, 2005.

         Na Ksaverovu trgu u kasno jesensko, toplo i tmurno jutro, nas jedanaestero razdraganih spremno je za novi pohodski podvig od Gornje Bistre do vrha Medvednice.

         Prvi dio puta nas sat i pol vodi uz brijeg, ali tempo je lagan jer čekamo da nam se pridruži Darko T. Brzo nas je i lako sustigao, a onda Marjanovim hodom dalje. Srećom štapovi mi pomažu u rasterećenju nogu pa kao četveronožac lakše savladavam strminu… od lišća mekanu i sklisku.

         U ogoljeloj šumi rastu još ciklame i turski klinčići, a Željka V. kao vrstan poznavatelj gljiva bere one neopasne.

         Na Zelenom spustu oko nas teška topnička artiljerija za snijeg.

Nešto više od dva sata dahtanja i znojenja… eto nas na sljemenu Medvednice. Tu je kao i obično živo… održava se zimska liga trkača od podnožja… staro i mlado… muško i žensko. Već ih olovne noge jedva nose do vrha. Svaka im čast! Kratak zastoj pa »trčeći« niz brijeg za oko pola sata  stigosmo do planinarskog doma »Grafičar«.

Iako je ova nedjelja na Medvednici tmurna i hladna, mi smo je ozračili svojom energijom, šalom i smijehom… za točno mjesec dana je Sv. Nikola… možda nam u planinarsku gojzericu gurne bombon  ili čak… mandarinu!

Dobro sam prozračila svoja pušačka pluća… bilo nam je lijepo.

  Svjeba