Nedjelja 06.
siječanj 2009.
Slalom
Ako niste svjesni da imate bubrege, oči, ruke, stopala, zube, želudac…
to je dobro! Mene lijevi kuk od nedavno bolno podsjeća da je tu i da
moram polako, oprezno i strpljivo… Zato se nisam uputila s našim
Stezašima i gostujućim planinarima iz Zagorja i Zagreba na dan Sveta
tri kralja legendarnim putem od Krapinskih Toplica do Piclja, već sam
sama iz Zaboka preko Repovca do našeg odredišta.
Doličan je siječanjski dan… snježan i hladan (- 13°C), a u
našem domu toplo, razdragano, veselo, raspjevano… Ali se i put do
Krapinskih Toplica izjalovio jer Erdeljatrans od silne hladnoće
nije mogao pokrenuti svoj vozni park pa su se planinari uputili 1.
stazom koja vodi preko Zabočkih brega na Klupce gdje ih je čekalo
poznato Štefice Ž. kuhano vino i put do Piclja za 45 minuta.
Zadužena sam da budem domaćica i mnoštvu pridošlih planinara
raznosim gulaš… mislila sam da će kroz strašnu gužvu barem jedan tanjur
te fine vruće pikanterije završiti na nečijim leđima, za vratom ili u
krilu… ili ću nekome razbiti hladnom pivskom bocom glavu prije nego
stignem do žednog naručitelja. No, spasila me moja neslućena obdarenost
za slalom kroz pokretne prepreke… a mislila sam da bih bila dobra
pipničarka!?
Još malo druženja uz pjesmu i smijeh pa žurno doma… već je 15
sati a naš Ivica vozi. I dok ostavljam veselo društvo razmišljam čiji je
slalom ako ne teži onda odgovorniji… onaj na snijegu pred domaćom
publikom ili onaj s vrućim gulašima pored tuđih glava i muvajuće gomile
veselih planinara na dan Sveta tri kralja.
SvjeBa
|