Nedjelja
6.
prosinca 2009.
Zimska akcija na Piclju
Prohladno je i
maglovito jutro na blagdan svetoga Nikole – zaštitnika pomoraca i
dobre djece… klimatološki smo ušli u ranu zimu. U Marijovom autu
termometar pokazuje -1.
Ne znam od kud
početi i što uopće raditi u sumornom, hladnom neredu našeg planinarskog
doma… donje su prostorije djelomično ožbukane!
Nikoli T.
čestitamo imendan.
A, haa! Ako
Slobodan H. Struže žbuku sa stepenica, koja je nehotice padala iz
zidarskih žlica majstora koji su je nabacivali na zidove…strugotine
treba pomesti! Hvatam prvu slobodnu metlu. Paa, nemoguće ju je
koristiti. Potpuno se potrošila… Boj ne bije svijetlo oružje, već boj
bije srce u junaka… Njegoševi stihovi iz epa: Gorski
vijenac, prođoše mi kroz misli kao tiha potpora… A u ruci
Svjetlane Barbić, bit će svaka metla korisna.
Malo po malo do
dvanaest sati desila se vidljiva preobrazba sumornog nereda u
blještavilo kako unutra tako i u vanjskom okolišu.
Latinska poslovica
kaže: Sloga dovodi do procvata malih stvari,
Nesloga i najveća
dijela ruši.
Slasna je bila, na
kraju radne akcije nezdrava hrana s roštilja pomno zalijevana
vitaminskim pićem od grožđa, miješana s tekućim mineralima uz pjesmu,
šalu i smijeh, smrznutih i razdraganih četrnaestero Stezaša…
Sveti je Nikola
svakome od nas u čarapu stavio darove: smjelost,volju, nadu, radost
složnog stvaranja…
SvjeBa |