Jednim pohodom dva vrha
Nedjelja, 4. ožujka
2007.
Jutro je
na Ksaverovu trgu ugodno prohladno, a nas devetnaestero spremnih za
osvajanje vrhova Boča i Donačke gore, gori u želji… hrli prema
očekivanim ljepotama već znanim nam putovima.
Vodi nas
prekaljeni planinarski vodič Darko T.
Obje su planine smještene u Štajerskom dijelu Slovenije i približne su
visine… nešto niže od 1000 m.
U bočkoj
šumi prati nas proljetni ugođaj… što smo bliže vrhu visibabe su sve
krupnije a tu i tamo se naziru pupoljci šumskog zumbula.
Uspon me
do vrha dobro uznojio. Jožek, Darko L. s malim Tinom ( no dobro, velik
je već to srednjoškolac), ne odolijevaju drugoj znatno strmijoj pa time
i težoj vrsti staze do vrha.
Na samom
vrhu nalazi se vidikovac visok 20 m… o njemu i prekrasnim pogledima s
njega već sam pisala.
Spustivši
se, ne odmaramo se dugo već hitamo prema vrhu Donačke gore. Izašavši iz
auta zabljesnula me ljubičasta boja na zelenom proplanku nedaleko
planinarskog doma koji je smješten podno vrha gore… šafrani su to i ima
ih bezbroj… prekrasno.
Šuma
donačke gore proglašena je prašumom…ne znam zašto…možda zato jer kako
stablo padne tako i ostane bez krčenja, a pretežno je bukova… snažnih i
visokih jedinki podno kojih su procvali mnogobrojni šumski zvončići
neobično velikih cvjetova… ljepota suprotnosti… ljubičasta na zelenoj i…
bijela na smeđoj podlozi.
Spustivši
se do doma… zaslužena okrjepa… dobro im je to Laško pivo, pogotovo u
društvu…
Bilo nam
je lijepo, korisno… uživancija!
SvjeBa |