Petak,
15. kolovoza 2008.
Pa, Velika Gospa je, ne!
Tradicija je našega društva da na jedan od najomiljenijih dana pučke
svetkovine - Marijinog uznesenja u nebo - pohodimo crkvu Majke Božije
Klupečke.
Jutro je toplo a zrak zasićen vlagom… bit će to nadasve
znojan, ljepljiv dan. Dan za pročišćenje tijela i duše.
Prvo pojilište za žedne, ljupka je malena klijet našega
Kreše Č.
Mnoštvo
je ljudi na proštenju u Klupcima.
Ne
sviđa mi se promjena koja je narušila sklad i ljepotu zelenila oko crkve
i… Ma tko sam ja da žalujem nad sakaćenjem bogomdanih ljepota nevažnih
spram potreba ljudi i automobila?
Nakon
sat vremena odmora i okrjepe, nas sedamnaestero korakom odmornim ulazimo
u blagodatnu sjenu ciklamama mirisne šume. Put nas vodi i kroz osunčane
dijelove staze bez daška vjetra do Piclja. Osim prekrasnih pogleda
Picelj krasi i stalno strujanje zraka…
Iznenađenje koje je najavljeno neće se kako sam mislila događati na
Piclju već na Balaškovom Bregu…Uh! znoj mi više nije slan pa nedostatak
tekućine crpim iz vlastitih izvora.
Drugo se
pojilište dogodilo pored lijepe, vanjskim dijelom prostrane klijeti
Franje, zvanog Ferenc… kao da je za svevišnje vino pravio. Nedaleko
njega našega je predsjednika nedavno obnovljena ladanjska kućica. Da ne
odbijemo domaćine… a i Lola, njihova legendarna kujica, toliko je
umiljata…
Obećano
iznenađenje zbivalo se u klijeti Darka T., skrivenoj od prometne ceste u
idiličnom zelenilu. Voljela bih znati opisati najljepšim ukrasim
riječima hranu pripremljenu u kotlu kojom nas je počastio. Slavek i
pregradski slavonski muž majstori su...
Kada sam
upitala našeg domaćina Turka D. veterana Zagorskih steza:
„Kojim povodom svetkovina?“
Odgovorio je:
„Pa,
Velika Gospa je, ne!“
O,
lijepog li i blaženog pohoda kojim završismo tu!
Da mi okus hrane, vina i pjesme ostane u čulima još dugo u
noć, tu večer nisam kefala zube.
SvjeBa
|