Čežnja
Jučer je bila nedjelja i nas nekolicina stezaša darovala je
nekoliko sati čišćenju dosada izgrađenog planinarskog doma i
postavljanju stepenica oko budućeg botaničkog vrta.
Ponedjeljak, 8.
listopada 2007.
Danu
nezavisnosti naše Republike posvetili smo pohod na Kladeščicu.
Na
Ksaverovu trgu u maglovito, prohladno jutro spokojne tišine, ori se
zvonki lavež… To Rufus veselo pozdravlja okupljene planinare.
Gusta
magla usporava vožnju do Marije Bistrice … stigavši na Papinsku cestu
nestala je i blago je jesensko sunce obasjalo dio Medvednice iznad Sv.
Ivana Zeline.
Mekan,
mljecav od blata i otpalog lišća, put kroz šumu obojanu očaravajućim
jesenskim šarenilom, laganih uspona i padina, prate ljupke mirisne
ciklame.
Za dva
sata stigosmo do planinarskog doma »Kladeščica«. Smješten je na zelenom
proplanku 466 m n/v, dobro održavan i ukrašen njegovanim, jarko crvenim
balkonskim cvijećem.
Prije
povratka odazvali smo se gostoljubivom pozivu... nekima već znanom,
Štefu… svoju je djedovinu krasno uredio a klijeticu pretvorio u muzej…
Samo
međunarodni bračni par, Fanika i Giuliano pomoću svih pet čula mogu
otkriti mjesto gdje se skrivaju veliki, slasni vrganji… ostali se
posvećuju sigurnom pobiranju kestena… a ima iiih!
Pri kraju puta
moj proljetni lom potkoljenične kosti me bolno podsjeća na taj događaj…
možda još ne bih smjela, al' ne mogu odoljeti čežnji… prisjećam se
prekrasnih stihova Tina Ujevića:
»U slutnji, u
čežnji daljine, daljine;
U srcu, u dahu
planine, planine.«
I kak nebuš išel!
SvjeBa |