Nedjelja 24.
svibnja 2009.
Izlet u Slavoniju i Baranju
Sastali smo se u ranu, rosnu, od svitanja
još rumenu zoru. Idemo na izlet u dragu nam, ravnu, lijepu Slavoniju i
Baranju. Izletnici su mahom oni članovi našega društva koji su svojim
djelima doprinijeli uređenju ili održavanju te napretku u izgradnji
planinarskog doma i njegova okoliša.
Prekinuti san bio bi donekle nadoknađen da vesela i prpošna
Ivanka K. nije pokušavala oživiti uspavani ugođaj u kojemu se klatare
glave otvorenih usta iz kojih šišti… hrkolji.
Na jednom od odmorišta ispismo prvu jutarnju kavicu, pa veselo
krenusmo dalje ostavljajući iza sebe bregovitu, zelenu Moslavinu.
S jedne i druge strane autoceste prostiru se u nedogled polja
kukuruza, uljene repice, žita, šećerne repe i inih kultura plodnih
slavonskih ravnica.
Vozimo
se kroz Osijek preko Drave put Bilja gdje će se dogoditi nešto fino. Fiš
paprikaš… sve je već ugovorio naš predsjednik, samo treba javiti broj
porcija… prati nas kiša!
Dvorac
Tikveš s popratnim objektima prvi je u planu obilaska kulturnih i
prirodnih znamenitosti Baranje. Od 1991. naše je Republike baština koja
je dana na korištenje i upravljanje ustanovi Park prirode Kopački
rit. Datira od 17. st. a prvi mu je vlasnik bio ugarsko-hrvatski
kralj Leopold a nakon 2. svjetskog rata postaje rezidencija lovaca
visokih državnika cijeloga svijeta koje je često znao ugostiti Josip
Broz Tito. U lošem je stanju ali se obnavlja… brzinom dotoka novca!
Nalazi se u perivoju vremešnih stabala i carstvu ogromnih rojeva
komaraca koji nas prate i napadaju.
Kopački
je rit poplavna dolina Dunava i Drave na međi triju država; Hrvatske
Srbije i Mađarske, a prostire se unutar naših granica na 177 km².
Brodićem klizimo mutnim vodama nepregledne močvare u kojoj obitavaju
raznovrsne ptice močvarice, vodozemci… „Gle zmija… čovječe, ogromna je!“
Zanimljiva je, domišljata pa čak i duhovito osmišljena obadolovka.
Shematski prikaz presjeka nacrtan prema viđenom i objašnjenju
unutrašnjosti koju je opisala naša vodičica
Na vrhu
tvorevine nalazi se otvor u koji ulazi obad vabljen vonjem kravlje
balege... ne može izaći pa tu ostaje do kraja života. Pitam se: „Ako je
mamac toj krvopiji kravlji drek zašto napada i ljude… mene je nekoliko
puta… nekada“
Ukusnim
fišom tijelo krijepimo a gemištima poznatih erdutskih miomirisnih vina,
ljutinu paprikaša gasimo… evo i lokalnih muzikaša.
Osječka
Tvrđa barokni je veličanstveni skup građevina 18. i 19. st. s vojnim
obilježjima… kratko smo je obišli jer žurimo prema Đakovu.
Bila sam
u mnogim znamenitim europskim crkvama koje su poznate po ljepoti… zlatom
optočene. Đakovačka ih nadmašuje idejnom dubinom, jedinstvom sadržaja i
forme, veličanstvenih, silnih oblina koje ostavljaju snažan dojam.
Slažem
se s Frinčić M. da obiđemo i državnu ergelu lipicanaca, ali se slažem i
s vođom puta Žigmanom A. da krenemo doma… Ta u šest sati ujutro krenusmo
pa da smo barem do devet navečer u Zaboku.
Spomenuta se vesela Ivanka na kraju puta zahvalila našem predsjedniku u
ime svih nas na lijepom izletu … No, no! Dovoljan je i jedan par očiju a
kamoli dvadesetak da se prijateljski, u znak zahvale poljubi osoba koja
je osmislila i ostvarila ovaj lijep izlet… ma nije ni pospan ni ljut,
samo sramežljiv. U svakom slučaju hvala ti Božo na lijepo provedenom
danu. Bilo nam je lijepooo!
SvjeBa
|