Subota 22.
studeni 2008.
Noćno pješačenje
Sastajemo se po mrkloj kmici u sedam navečer na autobusnoj
stanici. Noć je hladna i sve više i više stišće mraz.
Autobusom odlazimo u Krapinske Toplice odakle ćemo po
Magdaleninom putu preko Klupca do našega Piclja.
U
Krapinskima se zadržavamo kod gospođe Kolesarić… Majka naše vodičice
časti nas ukusnim pogačicama od čvaraka i ljekovitom žesticom
ohrabrujućoj za mrak…
Ovo mi je prvi put da tapkam u gluho, hladno kasnojesensko
doba po vijugavim stazama penjući se i spuštajući njezinim uskim
šuštavim šumskim dijelovima i širokim proplancima… Uzdam se u naše
vodiče Jasminku S. i Darka T., a bodri me i misao da je na Zemlji jedino
sigurno da će doći sutra… jučer sam već imala… zar ne bih trebala biti
zahvalna?
Vijugavom i strmom Magdaleninom stazom zadivljujuća je kolona
svjetiljki koja se hitro pentra… podsjeća me na bajku braće Grimm o
Snjeguljici i sedam patuljaka koji se noću vraćaju iz rudnika
pjevajući... aj ho, aj ho, a nas osamnaest stezaša bez
zastajkivanja hrli prema Klupcima uz pratnju laganog ali hladnog
sjeverca.
Vraga kao što sam ja anđeoski čuva i strpljivo prati naš Darac
i moj suprug Željko. Svjetiljka mi malo pomalo trne… strah me strmog
spuštanja… prije više od godinu dana imala sam neugodan pad s
višemjesečnim posljedicama.
Za manje od tri sata stigosmo na naš lijepi grunt i
planinarski dom u izgradnji na Piclju… a unutra milina od topline… na
štednjaku se puši kuhano vino i čaj, a stol rese svjećice, kolači i
pogačice svake vrste.
Lijepo je zvučao zbor stezaša u blagodatnoj
opuštenosti.
Svaka
čast i hvala našoj Jasminki na lijepom ugođaju i događaju te darovanom
smotuljku… žutom a nekome zelenom u kojem je opisana povijest njezinog
lijepog kraja i dražesna pjesma njezine bolesne sestre Višnje kojoj
želimo brzo ozdravljenje i skori dolazak u naše redove.
Dojmilo me se noćno pješačenje, ali ja bih radije na noćno
kupanje.
SvjeBa
|