Od Piclja do
Piclja
Nedjelja, 19. studeni
2006.
U rano
poslijepodne, od 13,30 do 14 sati sastajemo se na Piclju… našem lijepo
uređenom gruntu, gdje će se jednom gizdavo uzdizati planinarski dom
našeg društva »Zagorske steze« s lijepo uređenim okolišem... pogledom
uperenim prema brdima … daleko.
Vrijeme je
oblačno, a nedavni su višednevni jaki jugozapadni vjetrovi stali… još
uvijek je neprimjereno toplo za mjesec zvan studeni.
Lijepo je vidjeti
družinu od tridesetak razdraganih, poznatih »stezaša«… tu su i tri kućna
ljubimca: Lola, Piggy i Rufus. Iako su obje dame kiruški lišene kemije
koja bi raspametila moguće udvarače, Rufus navaljuje… što on zna o
sterilnosti… navaljuje na Lolu vjerojatno po sjećanju… ona je prva pseća
osoba koju je upoznao nakon svoje lajave obitelji.
Naš nas
predsjednik podsjeća na prava i pravila kupnje parcela na gruntu, a
onda… od suhog lišća šuštavim stazama odlazimo prema Klupcima.
Osim jednog
kratkog, ozbiljnijeg uspona šetnja je lagana… taman poslije nedjeljnog
ručka… uz put, ugodno druženje, razgovor…
Prva veća stanka
za odmor je ispred lijepe crkve Majke Božje Klupečke… za dva sata smo
ponovo… u sumrak na Piclju.
S Darkom T. se
dogovaramo za tradicionalnu, prosinačku, planinarsku večer, pa hitamo
doma.
Volim čitati,
pogledati dobar film, kartati se… nemam vremena za sve te užitke tijekom
tjedna… ali takav nedjeljni užitak ne bih podredila nijednom… jer, bilo
nam je lijepo!
SvjeBa
|