Staza s najljepšim pogledima
Nedjelja, 04. veljače
2007.
Željeznička
stanica nam je sastajalište u sunčano, prohladno jutro, no popodne se
očekuje neprimjerena temperatura za ovo godište…
Vlak je
danas onima koji se često koriste cestovnim prometom ljupko prometalo pa
makar i do Bedekovčine u kojoj se u autobus ukrcava nas dvadeset i
dvoje. Vozimo se do Velikog Komora, a stazom bez planinarskih oznaka
vodi nas Branko K.
Na
vidiku nam je crkva svetog Benedikta… Cilj nam je preko Strugače do
crkve svetoga Vida pa do Začretja. To je put ne računajući vrijeme
odmora, dug više od četiri sata ili oko 15 km. Već smo u spomenutom
selu iznad 200m pa hitamo Strugači na 430 m n/v.
Stigavši
na hrbat otvoriše nam se vidici prekrasnog zagorskog krajobraza…
okružuju ga s južne strane Medvednica sa snježnim proplancima, sa
sjeverne Ivančica i Strahinčica… U njihovim podnožjima vide se sela,
razbacani zaseoci i grad Krapina. Pogled seže i još dalje do Kamniških
alpa… božanska harmonija doživljaja najsnažnije ljepote kontrasta…
Većinu
puta po hrptu prati nas na mahove jak i hladan vjetar, za gologlave
neugodan… al' kad gole krošnje on takne, kao dubok vodopad zvuči.
Ispred
župnog dvora crkve svetog Vida polusatni odmor. Na putu do Začretja
dogovaramo se za netom rođenu ideju. Ipak ćemo naručiti autobus za
natrag jer bi vlak iz Začretja čekali više od sat vremena. Tek rođenu
ideju iznjedrio je naš predsjednik i s veseljem je jednoglasno
prihvaćamo.
Zaključak je kao i sa svakog pohoda… bilo nam lijepoo!
SvjeBa |