Nedjelja, 20. ožujka 2005.
Malo nas je na Ksaverovu trgu u 8 sati, prohladnoga ranoproljetnog jutra… Taman toliko da se nas osmero smjestimo u dva automobila.
U Čatežu nas čekaju slovenski planinari te skupa odlazimo na petosatno pješačenje kroz šumu do šesto i nešto metara visokog vrha Cirnik iznad Brežica. Naš vodič je osoba niska stasa, guste, dugačke, bijele brade i brkova, okruglih naočala, rumenih obraza… kao Djed Mraz iz slikovnica mog djetinjstva.
