Nedjelja, 20. ožujka 2005.

Malo nas je na Ksaverovu trgu u 8 sati, prohladnoga ranoproljetnog jutra… Taman toliko da se nas osmero smjestimo u dva automobila.

U Čatežu nas čekaju slovenski planinari te skupa odlazimo na petosatno pješačenje kroz šumu do šesto i nešto metara visokog vrha Cirnik iznad Brežica. Naš vodič je osoba niska stasa, guste, dugačke, bijele brade i brkova, okruglih naočala, rumenih obraza… kao Djed Mraz iz slikovnica mog djetinjstva.

Read More

30. siječnja 2005.

Sinoć smo se dogovorili… idemo! Ujutro oko 7,30 otvaram TV Sloveniju… u Podčetrtku, koji je udaljen od nas kao i Zagreb, a po klimi je bliži nama,.. –20°C. Ne… ne idem! Mimika lica moga muža jasno izražava… ljutnju, žalost, razočaranje, gnjev. Odluka mi polako prelazi od predomišljanja do krajnje odluke… idem! Pripomogla je i ona poznata ničeovska uzrečica: ono što te ne ubije, ojača te. Brzo… sendviči, voda… što će mi voda? Ionako će se pretvoriti u led. Na stanicu stižemo u zadnji tren. Vozimo se, nas četrdesetak, do Bedekovčine, via Hum-Lug… tako piše na voznoj karti… primijetio je Mario P.

Read More

Prošle nedjelje, na popodnevnom pohodu, cilj je bio naš »grunt«, za budući planinarski dom, s kojeg je lako skrenuti do još jednog cilja… klet našeg predsjednika, čija nas je žena, Štefica, dočekala bogatom trpezom začinjenom toplim i srdačnim osmjehom dobrodošlice.

Ovaj devetosiječanjski, bit će

Cjelodnevni pohod

Osim nas, članova Zagorskih steza, na Ksaverovu trgu još pedesetak planinara iz Zagreba, Marije Bistrice, Međimurja. Skupa ćemo na tradicionalan novogodišnji pohod.

Jutro je toplo… malo iznad 0°C. Nas stotinjak lako se smjestilo u dva autobusa, do Krapinskih Toplica. Naš stari znanac, »Magdalenin put oporavka«, vodi nas uskom, strmom stazom kroz šumu do crkve Sv. Magdalene. Desetominutni odmor… nekome za jabuku… vodu… presvlačenje… cigaretu… sendvič… pljoskicu.

Read More