28.studenoga 2004.
Jutro je hladno s izmaglicom ali obećava sunčan dan.
Na Ksaverovom trgu nas je oko dvadesetak. Ovaj pohod bit će radni… čistit ćemo klupečke šume koje su poslužile neodgovornim stanovnicima kao odlagališta sitnog i krupnog smeća.
Veseli me što ćemo maknuti jedan veliki upitnik te na njegovo mjesto staviti veliki uskličnik…malen doprinos našoj napaćenoj Terri. Poštujemo krilaticu: »Misli globalno, djeluj lokalno».
Autima odlazimo blizu mjesta zločina…vozimo alat… a onda do njega pješačimo petnaestak minuta.
O Bože, kakve si to stvorove stvorio prema svom liku i stasu…protiv svojeg i našeg Planeta.
Nakon okrijepe Katarininim čajem s dodatkom fine Božine šljive počinjemo u dvije grupe…zar tome nema kraja?.. starinski plugovi, hamovi za konje, jarmovi za stoku, štednjaci, madraci, kreveti, žice, plastične i staklene boce, karoserije, odjeća, obuća, hladionici, televizori… i tako u nedogled… vuci… potegni… znoj, zajapurenost… upornost… poneka sitna psovka… a razloga da se kune do… neba… bilo je u tri ogromne hrpe smeća.
Gradske vlasti Sv. Križa Začretja pripremili su nam bogat «gablec»: restani krumpir na špeku i ražnjiće. Čim sam otvorila svoj paket ispao mi je jedan štapić ražnjića… k’o s neba… pečena ševa… pred mog psa Rufusa… poslije je tražio još.
Polusatno čavrljanje uz mošt… nastavili smo…Mihael (naš najmlađi član) našao je dinosaurovu čeljust od koje se nije rastajao…jedva smo ga uvjerili da je svinjska…a teško se rastao i od biste jelena kapitalca, izrađenog u plastici…čiji je to dom krasio… nekadaaa?
Oko dva sata teškog potezanja krupnog otpada na šumski put…prisilna pauza za ručak. Seka i njezin Barni skuhali su odličan gulaš od junetine…i još nečeg… za prste polizati. U međuvremenu stigla je i teška mehanizacija voznog parka iz eko-flore Začretje. Moćniji…muški dio… naše gomilice ostao tovariti a mi… ženski dio… s loncima i košarama do automobila. Spuštala se magla a s njom i hladnoća. Umorni i nezadovoljni vraćamo se…nezadovoljni?.. nismo ?.. pretvorili u !.. Ostao je malo manji ?.. umanjen za mali !..no dali smo sve od sebe.
PLANINARI ZAGORSKIH STEZA PORUČUJU GRAĐANIMA:
«Dajte sve od sebe… sačuvajmo ono što je još ostalo od našeg lijepog Zagorja…safirom zelenim…optočenog».
SvjeBa