Petak, 15. prosinca 2006.

Tradicionalno se sastajemo prije prosinačkih blagdana u zadnji petak… prije onih koji okupljaju užu obitelj u dugim, hladnim, blaženim i blagoslovljenim zimskim noćima.

Oko 20 sati, malo po malo, sastaje se naša planinarska obitelj … spojena u jednu veliku… nazvanu lijepim imenom »Zagorske Steze«, u lijepo uređenim podrumskim prostorijama restorana gdje su nekada frcale iskre ispod čekića i nakovnja, a vatra se neprestano žarila podržavana mijehom… prekaljenih znojnih kovača…

Ozračje više ne zagrijavaju teški i silni udarci težaka već glazba i ples razdraganih, veselih »stezaša«… do usijanja… jakog… mogu se kovati potkove, mačevi …sve do rane zore.

                                                                             SvjeBa