Nedjelja 24. svibnja 2009.
Sastali smo se u ranu, rosnu, od svitanja još rumenu zoru. Idemo na izlet u dragu nam, ravnu, lijepu Slavoniju i Baranju. Izletnici su mahom oni članovi našega društva koji su svojim djelima doprinijeli uređenju ili održavanju te napretku u izgradnji planinarskog doma i njegova okoliša.
Prekinuti san bio bi donekle nadoknađen da vesela i prpošna Ivanka K. nije pokušavala oživiti uspavani ugođaj u kojemu se klatare glave otvorenih usta iz kojih šišti… hrkolji.
Na jednom od odmorišta ispismo prvu jutarnju kavicu, pa veselo krenusmo dalje ostavljajući iza sebe bregovitu, zelenu Moslavinu.
S jedne i druge strane autoceste prostiru se u nedogled polja kukuruza, uljene repice, žita, šećerne repe i inih kultura plodnih slavonskih ravnica.
Vozimo se kroz Osijek preko Drave put Bilja gdje će se dogoditi nešto fino. Fiš paprikaš… sve je već ugovorio naš predsjednik, samo treba javiti broj porcija… prati nas kiša!
Dvorac Tikveš s popratnim objektima prvi je u planu obilaska kulturnih i prirodnih znamenitosti Baranje. Od 1991. naše je Republike baština koja je dana na korištenje i upravljanje ustanovi Park prirode Kopački rit. Datira od 17. st. a prvi mu je vlasnik bio ugarsko-hrvatski kralj Leopold a nakon 2. svjetskog rata postaje rezidencija lovaca visokih državnika cijeloga svijeta koje je često znao ugostiti Josip Broz Tito. U lošem je stanju ali se obnavlja… brzinom dotoka novca! Nalazi se u perivoju vremešnih stabala i carstvu ogromnih rojeva komaraca koji nas prate i napadaju.
Kopački je rit poplavna dolina Dunava i Drave na međi triju država; Hrvatske Srbije i Mađarske, a prostire se unutar naših granica na 177 km². Brodićem klizimo mutnim vodama nepregledne močvare u kojoj obitavaju raznovrsne ptice močvarice, vodozemci… „Gle zmija… čovječe, ogromna je!“
Zanimljiva je, domišljata pa čak i duhovito osmišljena obadolovka.
Shematski prikaz presjeka nacrtan prema viđenom i
objašnjenju unutrašnjosti koju je opisala naša vodičica
Na vrhu tvorevine nalazi se otvor u koji ulazi obad vabljen vonjem kravlje balege… ne može izaći pa tu ostaje do kraja života. Pitam se: „Ako je mamac toj krvopiji kravlji drek zašto napada i ljude… mene je nekoliko puta… nekada“
Ukusnim fišom tijelo krijepimo a gemištima poznatih erdutskih miomirisnih vina, ljutinu paprikaša gasimo… evo i lokalnih muzikaša.
Osječka Tvrđa barokni je veličanstveni skup građevina 18. i 19. st. s vojnim obilježjima… kratko smo je obišli jer žurimo prema Đakovu.
Bila sam u mnogim znamenitim europskim crkvama koje su poznate po ljepoti… zlatom optočene. Đakovačka ih nadmašuje idejnom dubinom, jedinstvom sadržaja i forme, veličanstvenih, silnih oblina koje ostavljaju snažan dojam.
Slažem se s Frinčić M. da obiđemo i državnu ergelu lipicanaca, ali se slažem i s vođom puta Žigmanom A. da krenemo doma… Ta u šest sati ujutro krenusmo pa da smo barem do devet navečer u Zaboku.
Spomenuta se vesela Ivanka na kraju puta zahvalila našem predsjedniku u ime svih nas na lijepom izletu … No, no! Dovoljan je i jedan par očiju a kamoli dvadesetak da se prijateljski, u znak zahvale poljubi osoba koja je osmislila i ostvarila ovaj lijep izlet… ma nije ni pospan ni ljut, samo sramežljiv. U svakom slučaju hvala ti Božo na lijepo provedenom danu. Bilo nam je lijepooo!
SvjeBa