Petak, 6. siječnja 2006.
U prohladno kišosnježno zimsko jutro na Ksaverovu trgu sakupilo se šezdesetak planinara iz devet planinarskih društava.
U kutu trga, kraj našeg ormarića tradicionalni izraz dobrodošlice… kruh, sol i rakija.
Od raznobojnih planinarskih jakni šareni se naš trg i odzvanja žamorom razdraganih lica.
12. prosinca 2004.
Jutro se po temperaturi uskladilo s godišnjim dobom. Bijelo je
(–5°C)… na stablima inje, a na travi mraz… miriše na snijeg. Na Ksaverovu trgu nas dvadeset i jedan planinar Zagorskih steza… prkosit ćemo hladnoći i slovenskoj planini Boč.
Nedaleko Rogaške Slatine nalazi se selo Kostrivnica… tu smo se parkirali. Štefica Ž. pobrinula se za tekuće gorivo… vrući čaj s »armaturom«… za kruto Sonja K… pogačice od čvaraka.
Nedjelja, 4. prosinca 2005.
U tmurno maglovito jutro na Ksaverovu trgu samo nas je desetero… ostale je vjerojatno hladno sivilo prikovalo za postelju ili fotelju toplog doma.
Ušli smo u vedar i osunčan dan lijepog radobojskog kraja… kao da smo u Dubrovačkoj županiji. Dok se neki naši dečki autima pregrupiraju do Podgore, čekamo u restoranu »Zlatni vrč« ispijajući kavicu.
Nedjelja, 20. studenoga 2005.
Evo nas dvadesetero nakon ranonedjeljnog ručka na Ksaverovu trgu u 13sati. Dan je tmuran, prohladan… idealan za idiličnu šetnju po našem kraju. S nama je lijepa i gracilna kuja Lola, ljubimica našeg predsjednika… ne smijem reći Rufusu…
Laganim nas korakom put vodi po pitomim brežuljcima oko Tuheljskih Toplica. U šumi je ostalo još malo jesenskog šarenila… po oranicama se bijeli sinoćnji snijeg.
Kratka stanka radi kušanja najbolje desinićke malvazije koju jedini u tom kraju uzgaja i njeguje naš Joža iz Desinića… fina je, ali nedostaje mineralna voda.
Za 165 minuta okružili smo desetkilometarsku stazu.
Dobro, u dobrom društvu… zdravo popunjeno nedjeljno popodne.
SvjeBa
Nedjelja, 13. studenoga 2005.
Mračno je i studeno jutro. Već su svi u autobusu prije, a mi stižemo poslije šest sati. Kriv je Rufus… dobro ga je imati u kući jer za sve svoje greške okrivimo njega… ne buni se!
Rano dizanje nadoknađujemo drijemajući. Iz sna me probudio naš predsjednik nudeći nam portugizac, a Branko perece. Nije mi bilo žao sna, a i ozračje je živnulo.