Nedjelja, 23. listopada 2005.
U krasno jesensko jutro, na Ksaverovu trgu sastalo nas se samo osmero. Dan je bistar i sunčan, a temperatura se podigla iznad 10°C.
Iskrcavamo se na 1. kontrolnoj točki u Belcu. Tu su neki naši članovi kupili dnevnik planinarske obilaznice Belečkog puta. Naš vođa, Tonček – Božo Ž., predlaže da autima dođemo direktno na 10. kontrolnu točku gdje se nalazi planinarski dom »Belecgrad«, pa preko 2., 3., … kružeći se vratimo opet na isto mjesto. Prijedlog je bio dobar jer smo izbjegli asfaltiranu cestu koja bi nas većim dijelom vodila do 2. kontrolne točke Mindžalovca…
Ovako smo do nje stigli kroz šumu u čijim se jarkim i raznobojnim jesenskim krošnjama neprestano glasao vjetar tjerajući oblake s vrha naše izazovne ljepotice, koju treba kroz zakrčene šumske staze osvojiti… »per aspera ad astra«… ili prevedeno u slobodnom duhu našeg jezika: kroz čičke do…!
Do Židovine – 3. točke, bilo je lako i brzo doći, a onda nas je do 4. točke, na kojoj je vrh po imenu Ivanščica (1061 m), vodio najduži i najteži put… Najzahtjevnija… uh! »zapovijed« osvojena je nakon tri sata. Većina nas nije otišla do vidikovca jer je snažan i hladan vjetar bio preopasan po zdravlje znojnih tijela… mi smo si pri samom vrhu priuštili zadivljujući pogled na Varaždin, Čakovec, Ivanec, Dravu…
Jednosatna okrepa u planinarskom domu… srdačan susret s našim najnovijim članom Jožom iz Desinića, nazvanim gospon Desinić. On je na naše sastajalište u Zaboku zabunom zakasnio sat vremena i srećom nas ulovio na vrhu… sada nas je već devetero.
Dugom se i strmom stazom spuštamo do broja 5… Hanjžica, pa četrdeset pet minutna penjanja i kratkog spuštanja do 6. kontrolne točke Belige. Na svakoj kontrolnoj točki u planinarski dnevnik udaraju se žigovi, a u bilježnicu upisuje datum, ime planinarskog društva,.. kratak pogled na unedogled, čarobno jesensko šarenilo krajobraza, pa šumom do Babinog zuba. Iznenadila sam se ciklamama i zvončićima… vjerojatno je u šumi toplije, pa ih nedavni mraz nije ofurio. Treba osvojiti 8. i 9. točku, ruševine Belecgrada i Osinec… pa još samo dvadesetak minuta do 10. zapovijedi… od tuda smo i krenuli!
Umorni… nakon šest sati hodanja ne uključujući odmore, kroz trnja smo prošli do zvijezda… u Raj!
Svjeba