Nedjelja, 23. travnja 2006.

Zadnja tri dana – od  21. do danas, su kao tri spojene posude koje se stalno  prelijevaju i međusobno prožimaju lijepim događajima   u našem društvu.

Jutro na Ksaverovu trgu sunčano  je i toplo, a ing. meteorologije V. Tutiš najavila je visoke popodnevne celzijuse.

«Carpe diem» – glasi latinska dikta…nas jedanaestero uključujući i Rufusa, iskoristiti ćemo dan u pohodu kroz lijepu Strahinčicu.

Malo dalje od Podgore, gdje smo se iskrcali, spontano se odvajamo u dvije grupe. Onu koja «brije»… u što kraćem vremenu do

cilja, i onu «romantičnu»…uvijek joj se priklanjam.  Školski je to primjer dijalektike … jedinstvo suprotnosti. Svi smo članovi istog društva, ali međusobno različiti…politički gledano – demokracija…to poštujem.

Polako hodajući uživamo u pogledima na krajobraz…  u preobrazbi zime u proljetno buđenje biljnog i životinjskog svijeta.

Naš predsjednik veli da je to jedna od najljepših staza u Hrvatskoj. Nisam pasionirana planinarka ali se slažem s njim. Staza je uska, blago valovita i vijugava, a čistine šumskih  proplanaka nude lijepe poglede na dolinu duboko ispod nas. Tek prolistala šuma štiti nas od sve jačih zraka sunca… uokolo šarenilo cvijeća i leptira, a u tišini tih bića… naš veseli žamor…

Vrijeme je do planinarskog doma prošlo za čas. Tu smo se sastali s našim «brzićima»… odmorili se i skupa se spustili do mjesta polaska. Još samo kratko osvježenje u krčmi «Jelenska pećina» i oko 16 sati već smo doma…tuširanje, topla juhica…dobro iskorišten dan.

Sva tri dana bila su lijepo iskorištena…trogodišnjica našega društva, sadnja izdanka Gupčeve lipe i šetnja po Strahinjščici.

Ovi dani nisu bili… kao svi.

             SvjeBa