Nedjelja, 12. veljače 2006.

Radujem se što nakon više od mjesec dana opet stojim s naprtnjačom na leđima u krugu dragih mi «stezaša»… još me malo muči kašalj…

Jutro je smrznuto i sunčano. Nema nas puno, no kročimo svojem cilju uz našeg vodiča Marija P., poznatim putem do Piclja… grunt  začuđujuće dobro izgleda… ova je mrzla zima zaustavila vegetaciju koju smo čistili jesenas.

No, nije to iznenađenje… već Lola! Naš nas je predsjednik  sa svojom ljubimicom  iznenadio… slijedi slijedeće… Črnjevići s kujom Pigi. Rufus je zbunjen, one su kirurški kastrirane… navaljuje i u svom neznanju često stradava. Od Piclja do Zaboka treba još nogama nešto više od dva sata. … o! iznenađenje… pa to je naš Štef H. koji obrezuje trs i za ovu nedjelju ima opravdanje…, ljubazno nas poziva na čašu gemišta… desetak minuta okrijepe pa…

Je li iznenađenje to što smo stigli do kleti Presečkih… male, drvene, ljupke … unutrašnjost joj je inteligentno i racionalno iskorištena… viđala sam to u Alpskoj Sloveniji i Austriji. Nedaleko Marijove kleti smjestila se i već opisana klijet našeg veterana Črnjevića K… to je bilo zadnje iznenađenje… planirana ili ne, sva su ta iznenađenja… u lijepoj, sunčanoj, zimskoj nedjelji… bila ugodna.

                                                                           SvjeBa