Nedjelja, 4. ožujka 2007.

Jutro je na Ksaverovu trgu ugodno prohladno, a nas devetnaestero spremnih za osvajanje vrhova Boča i Donačke gore, gori u želji… hrli prema očekivanim ljepotama već znanim nam putovima. Vodi nas prekaljeni planinarski vodič Darko T.

Obje su planine smještene u Štajerskom dijelu Slovenije i približne su visine… nešto niže od 1000 m.

U bočkoj šumi prati nas proljetni ugođaj… što smo bliže vrhu visibabe su sve krupnije a tu i tamo se naziru pupoljci šumskog zumbula.

Uspon me do vrha dobro uznojio. Jožek, Darko L. s malim Tinom ( no dobro, velik je već to srednjoškolac), ne odolijevaju drugoj znatno strmijoj pa time i težoj vrsti staze do vrha.

Na samom vrhu nalazi se vidikovac visok 20 m… o njemu i prekrasnim pogledima s njega već sam pisala.

Spustivši se, ne odmaramo se dugo već hitamo prema vrhu Donačke gore. Izašavši iz auta zabljesnula me ljubičasta boja na zelenom proplanku nedaleko planinarskog doma koji je smješten podno vrha gore… šafrani su to i ima ih bezbroj… prekrasno.

Šuma donačke gore proglašena je prašumom…ne znam zašto…možda zato jer kako stablo padne tako i ostane bez krčenja, a pretežno je bukova… snažnih i visokih jedinki podno kojih su procvali mnogobrojni šumski zvončići neobično velikih cvjetova… ljepota suprotnosti… ljubičasta na zelenoj i… bijela na smeđoj podlozi.

Spustivši se do doma… zaslužena okrjepa… dobro im je to  Laško pivo, pogotovo u društvu…

Bilo nam je lijepo, korisno… uživancija!

SvjeBa