Nedjelja, 28. siječnja 2007.

Jutro je na Ksaverovu trgu malo ispod 0ºC… sunčano je te se u odnosu na proteklih nekoliko zimskih dana… veselila sam im se kao dijete…samo da nisam izvukla saonice…na žalost, očekuje  povratak siječanjskog proljeća.

Mislim da nas je bilo dvadesetero pa nas je, kao i prošle nedjelje, s Rufusom, dvadeset i dvoje.

Vodič nam je naš predsjednik Božo Ž… dozvoljava sve vrste ritma kretanja … put je dobro označen i poznat nam je!

Od Podgore nas staza bez milosti vodi strmim, smrznutim serpentinama do prvog odmorišta… Lijep je pogled na mjesto od kuda smo krenuli…Uuu… duboko je ispod nas!

Najteže je prošlo pa mogu »uživati« u siječanjskom šarenilu cvijeća… Pri vrhu do planinarskog doma… djevičanski snijeg. Pokraj doma (nije zimi otvoren) hrana iz ruksaka. Suha, dimljena kobasica iz Kraljičevih zaliha ima samo jedan nedostatak… ne trpi vodu.

Jedna se grupa odlučila otići do vrha 836m n/v. To je još otprilike 150 m u visinu od doma.

Ne volim brzo hodati pa se sa Željkom odlučujem ranije krenuti… s nama su Božica G. i Viktorija B. Ostali će nas ionako stići… mislim. Od ultravioletnih sunčevih zraka staza se otopila… blatnjava je i skliska.

Rufus ne podnosi da se njegovo četveročlano stado odvaja… cvili… mrcina mala!

U Podgoru smo Željko i ja stigli prvi… one dvije Rufusove »ovčice« netragom su nestale. Dogovaramo se… Vrlo rado bismo se još družili s dragim nam društvom, al’  Rufusovu vrstu u ljudske gostionice ne smijemo voditi… a i što bi oni naručili osim vode pa i nakon Kraljićeve slasne kobase.

Bila je to prekrasno iskorištena nedjelja, a i rano ću u svoju najdražu odjeću… pidžamu.

Bilo nam je lijepo!

SvjeBa