Nedjelja 08. ožujka 2009.
Jutro je svježe, prohladno ali vedro i obećava bistre, daleke, očaravajuće vidike…
Međunarodni je Dan žena, a naš predsjednik to ne zaboravlja, već uz poljubac daruje cvijet svakoj dami u autobusu… dirnulo me!
Putujemo preko Jastrebarskog do Krašića gdje nas čekaju Vihoraši, pa nakon kavice odlazimo podijeljeni u dvije grupe: A i B. Prvu čine Hitrići; planinari koji vole jake i brže uspone, a drugu Sporiši, koji često zastajkuju uživajući u ljepotama krajobraza, poju ptica, mirisima, vidicima, biljkama, međusobnom druženju… tu pripadam!
Vodič nam je vremešna ali duhom prpošna i tijelom vitalna planinarka društva Vihor. Zlatica je i predsjednica ekološkog društva za očuvanje Žumberka i poznaje tu goru kao da joj je bosonoga utrla staze. Vrlo zanimljivo priča o prirodnim i povijesnim znamenitostima kraja kroz koji nas vozi autobus do mjesta od kojeg ćemo hodati do vrha. Začelje će nam čuvati naš legendarni zagrebački Parižanin Jean-Claude.
Lakoga koraka uživamo u krajoliku još snenih šuma i polja… pokoji ljubičasti šafran i snježne staze… mjestimice je više od trideset centimetara dubokog snijega čija smrznuta površina podnosi mojih 65 kg, pa se potajice smijuljim onima koji gojzericama dotiču dno svakim korakom.
Za dva sata osvojismo vrh Ječmište na visini od 987m. Ime je dobio po poljima ječma… uzgajao se tu prije nepunih sedam godina a sada umjesto te pivske žitarice raste gusta i teško prohodna šikara.
Obećani vidici su prekrasni. Od Ječmišta se pružaju daleko na snježne Kamničke alpe, Donačku goru, Boč, Ivančicu, Medvednicu s desne strane, a s lijeve na Svetu Geru i slovenske Julijske alpe…možda čak i talijanske!?
Čekamo Hitriće… iako im staza nije bila snježna, bila je duža i strmija…Važno je doći do Kalja. Tamo nas čeka ručak! Selo Kalje dobilo je ime po tome što se u ponikvu sa svih strana slijevala voda koja je dugo zadržavala vlagu čineći kaljužu u kojoj su se kaljale i domaće i divlje svinje… „Danas ni toga nema”, rekla nam je Zlatica.
Ručak je pripremljen u Caritasovom odmaralištu koje je nastalo od preuređenog župnog dvora i zgrade mjesne Osnovne škole koju je Općina darovala istoj ustanovi… Nažalost rođenje djece u ovom kraju sve je rjeđe.
Savijača od krumpira, zelja i… bila je novi doživljaj nepcima. Kao da je na pol rashlađena magma začinjena začinima božanskih vrtova; masna, mirisna, izazovna, pa bahato i drsko vabi… sarma se nakon nje činila bezličnom iako je i ona bila vrlo ukusna.
Organi odgovorni za probavu hrane najbolje to čine uz pivo, vino, gitaru, pjesmu, šalu i smijeh.
Rijetko se kada svi dnevni doživljaji svedu na zajednički nazivnik; savršeno; vrijeme, vidici, pohod, društvo, hrana, vodiči… Dan žena.
SvjeBa