Nedjelja, 21. siječnja 2007.
Jutro je na Ksaverovu trgu, u 8.30, za ovo godišnje doba mlako i mljeckavo… Bojim se da je globalno zatopljenje, ne počelo, nego je u punom galopu k… ne usudim se reći!
Darko T. je izbrojao nas dvadesetero inteligentnih dvonožaca, a lajavog je četveronošca Rufusa brojao kao dva člana naše pohodske družine… Zasluženo naš ljubimac vrijedi za dvoje ili troje članova, čak!… kao i svaka njegova vrsta… Najmanje je dva puta više od nas… kao duatlonac… trčeći i plivajući prošao stazu… nama zahtjevnu zbog čega se ponosimo bez obzira na posljedice drugog i inog dana…
Od Hunjke do Gorščice vodi nas naš kvalificirani vodič Darko L. šumskim mekanim, laganim lazom… uokolo prerano niknuli šareni šafrani i visibabe… Uživancija bi bila da je kasna veljača ili rani ožujak.
Do planinarskog doma Lipa – Rog slijedimo stazu laganih uspona i padina… Kratak odmor i okrjepa pa put pod gojzerice… Tjera nas hladan vjetar!
Evo nas ubrzo do Velike peći. Sajo predlaže da se spustimo u njezino grotlo duboko stotinjak metara… Jožek i Jasminka nisu odoljeli… naš vodič ih prati… ne zanemaruje pravila. Mi smo se u njoj prošlog ljeta »spržili«… Ne čekamo ih jer znamo da će nas stići i više od toga…
Uživala sam hodajući sve do raskršća za Gorščicu i Hunjku… Plan je bio »leve iti, ne«… kako kaže naš Sajo.
Put prema Hunjki… čini se laganim… mislila sam da je kraći… vjerujem u svoju logiku! Sajo ju je nazvao »Podmukla staza«…laganog je uspona, ali zamorna i beskrajno duga i duža od moje logike… dosadna… Čujem ptica poj… razmišljam… koliko naziva za životinju nose ljudska prezimena… Kos, Labud, Golub, Pevec, Pivac, Kokot, Srna, Košuta, Jelenčić, Zajc, Zajec, Zec, Medved, Vuk, Lisac, Maček, Pesek, Štuka…
Cijelo vrijeme uspona do Hunjke, Rufus je cvilio… Željka i mene je požurivao u stado. Tako nas on najvjerojatnije doživljava… na njegovu se nesreću stado razvuklo i podijelilo u nekoliko manjih grupica ili pak parova. No, to je samo drago biće s naglašenim nagonima.
Propješačili smo oko 25 km, a s odmorima je ta lijepa i teška avantura trajala nešto manje od 6 sati.
Spartanci su imali običaj odavanja poštovanja svojim suborcima… ako je poginuo nosili su ga na štitu, a kukavica ga je odbacio kako bi što hitrije pobjegao s bojnog polja… Da sam znala što me čeka vjerojatno bih i ja hitila štit… ipak sam već u nježnim godinama.
Al’ nema zbora o tome da nam nije bilo lijepo..!
SvjeBa
FOTO