Nedjelja, 26. veljače 2006.

Dilema! U subotu je fašnik…uvijek je zabavno i veselo, ili… Odlučih.

Već smo u 8 sati na Ksaverovu trgu. Jutro je bijelo od sinoćnjeg snijega koji još uvijek pomalo pada, no temperatura je oko 0º C.

Dovoljna su dva automobila da se smjesti nas desetero. Cesta Kostrivničkog sela podno Boča snježna je pa valja polako…

Staza je teška od novonapadalog snijega, koji je većinom meni preko koljena. Marijan H. prti nam put… koraci su mu predugački… sopćem i potim se. Iza mene su Ivek H. i Joža Desinić kao kavalirska podrška. Iz njihova razgovora naučila sam ponešto interesantno o automobilima. Što smo bliže planinarskom domu to je gušća magla i hladnije… drveće okićeno injem… Idilično. Nakon sat i pol borbe s dubokim snijegom znojni i umorni stigosmo u planinarski dom. Polusatna okrjepa i moje društvo odlazi dalje… odlučila sam da obnovljenu snagu čuvam za povratak, a usput i Marijanovu majicu koja se suši na radijatoru.

I bolje da nisi išla Svjeba… jadikovali su neki, a Joža je duhovito izjavio: »Bio sam tri puta na Boču. Prvi put, zadnji put i nikad više«. Spominjali su sajle koje su im trebale za uspon, gustu maglu i ogroman napor… to je samo zbog snijega.

Povratak je bio spektakularno kraći… većinom po riti za 45 minuta… išli smo poprijeko, za što u nesnježnim uvjetima treba sat vremena duže. I eto ti paradoksa snijega… uspon otežava… silazak ubrzava.

Isto bi mi bilo lijepo i na fašniku… Nisam do Zaboka zapalila čik… a na fašniku… sram me je reći koliko bih.

                                                                  SvjeBa