Čežnja

Jučer je bila nedjelja i nas nekolicina stezaša darovala je nekoliko sati čišćenju dosada izgrađenog planinarskog doma i postavljanju stepenica oko budućeg botaničkog vrta.

Ponedjeljak, 8. listopada 2007.

Danu nezavisnosti naše Republike posvetili smo pohod na Kladeščicu.

Na Ksaverovu trgu u maglovito, prohladno jutro spokojne   tišine, ori se zvonki lavež… To Rufus veselo pozdravlja okupljene planinare.

Gusta magla usporava vožnju do Marije Bistrice … stigavši na Papinsku cestu nestala je i blago je jesensko sunce obasjalo dio Medvednice iznad Sv. Ivana Zeline.

Mekan, mljecav od blata i otpalog lišća, put kroz šumu obojanu očaravajućim jesenskim šarenilom, laganih uspona i padina, prate ljupke mirisne ciklame.

Za dva sata stigosmo do planinarskog doma »Kladeščica«. Smješten je na zelenom proplanku 466 m n/v, dobro održavan i ukrašen njegovanim, jarko crvenim balkonskim cvijećem.

Prije povratka odazvali smo se gostoljubivom pozivu… nekima već znanom, Štefu… svoju je djedovinu krasno uredio a klijeticu pretvorio u muzej…

Samo međunarodni bračni par, Fanika i Giuliano pomoću svih pet čula mogu otkriti mjesto gdje se skrivaju veliki, slasni vrganji… ostali se posvećuju sigurnom pobiranju kestena… a ima iiih!

Pri kraju puta moj proljetni lom potkoljenične kosti me bolno podsjeća na taj događaj… možda još ne bih smjela, al’ ne mogu odoljeti čežnji… prisjećam se prekrasnih stihova Tina Ujevića:

»U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
U srcu, u dahu planine, planine.«

 

I kak nebuš išel!

                                                            SvjeBa