U kasnu jesen

Nedjelja, 4. studeni 2007.

Podijelili smo se u dvije grupe. Prva se s devet izdržljivijih hodača sastaje u rano studeno jutro na Ksaverovu trgu i odlazi put Brezovice… iznad i nedaleko grada Krapine, pa će po našim zagorskim planinarskim putevima do Hršak Brega… njihova me žilava strpljivost podsjeća na pauka ili ribara koji pletu zamku za lov.

Tri sata kasnije, na spomenutom bregu dočekujemo ih… malo su zajapureni i ponovo orni nakon kratkog odmora. Sada smo već moćnija hrpica, a s našom četveronožnom dahtajućom maskotom nazvanom Rufus dosežemo brojku šesnaest.

Ova je jedna od mnogobrojnih staza planinarskog društva Zagorske steze koju su označili naši markacisti. To je mreža isprepletenih puteva po hrptovima zelenih brežuljaka… kako pjeva naša himna: Idu steze z brega do brega… Duge su od tri pa do dvanaest sati, a sve vode kroz živopisne krajobraze šuma, livada, sela i razbacanih zaseoka… i vse su se zbrale na kup… na Picelj.

Ne znam otkud naziv Picelj osim da je to prezime Ivana, našeg slikara i grafičara koji je vrhunac stvaralačke zrelosti dostigao dvadesetih godina prošloga stoljeća, ali znam da se na našem Piclju iz dana u dan… mic po mic gradi naš planinarski dom, podno kojega je strma padina zasađena našim izvornim biljkama koje će kada stasaju činiti poučni perivoj.

Dan… stvoren za ovaj lijep i ugodan doživljaj nizanja kilometra za kilometrom uz razgovor… šalu… kroz žutonarančasto obojene bukove šume, crvenolisnih javora… nagle zapuhe sjeverca kasne jeseni.

Brižno nas vodi Darko T. Kratka stanka uz čašu osvježavajućeg pića iz podruma našega Franceka B., pokraj stare znanice… crkve Majke Božje Klupečke… Još koji sat do odmorišta na Piclju pa do Zaboka… do doma svog… slađeg i milijeg nakon sedmosatnog odnosno troipolsatnog hodanja u kasnu jesen… po našem lijepom zagorskom kraju.

Bilo nam je lijepooo!

                SvjeBa