Nedjelja, 23. srpnja 2006.

Na Ksaverovu trgu u 7.30, s Rufusom nas je šesnaestero… Rano je!

U sva godišnja doba rano nedjeljno buđenje da bih otišla na ponekad, mukotrpno pentranje uvijek mi je bilo osobno sumnjivo… To traje uskoro pune tri godine.

Svaki put se pitam: «Zašto, kada mogu uživati u postelji i u kasno jutro polako ispijati kavicu, napraviti ručak i popodne otići na Plavinku ili neku dužu šetnju ili biciklom…?» Hm! Mislim si… To bi bilo, kako je rekao Victor Hugo: «Kao poljubac preko vela», osiromašen za strast, punoću i ljepotu događaja… I nikada nisam požalila…

Read More