Nedjelja, 7. svibnja 2006.
Na Ksaverovu trgu u lijepo svibanjsko jutro nas trinaestero spremno odlazi put Ogulina.
Iako mi je zdravlje načeto grloboljom i lagano povišenom temperaturom, a vremenska je prognoza zastrašujuća… Odlučih se!
Ogulin je mlađi grad naše prebogate povijesti… datira od 1500. godine. Prije toga su Turci razorili mjesto Modruš, a Bernard Frankopan dao je sagraditi kaštel koji je prozvan tim imenom. Vjeruje se da mu ime potječe od latinskog Ob Gula što znači ponor. U narodu je znan kao Zulum grad… tako su zvali Đulu, Julu ili Zulejku… prema legendi, djevojku koja se zbog neuzvraćene ljubavi bacila u ponor, gdje ponire lijepa rijeka Dobra.
Nakon ispijene kave na trgu tog ljupkog grada odlazimo do mjesta podno Kleka. Prva grupa pod vodstvom vodiča D. Ladišića hita prema planinarskom domu a mi umjerenim tempom pod vodstvom našeg predsjednika… putem pouke naučila sam od naše agronomke Željke, razliku između cvijeta potočnice i dobričice… jako su slični. Konačno sam skinula s uma dvojbu o tome kako izgleda kukurijek, crni grab, Kitajbelov jaglac, praseće zelje, ali mi je još uvijek zagonetka odoljen i…
Planinarsko društvo iz Ogulina postavilo je nepisano pravilo da svatko tko može i želi donese komad drva za ogrjev do njihova doma. Svaka čast svima koji su to učinili pa čak i Rufusu koji je donio jednu grančicu… za uzvrat se motao oko planinara tražeći hranu, odbijajući onu koju smo mu ponijeli u konzervi… mali Luciferov pomoćnik… napast za gladne planinare.
Svi skupa odlazimo do vrha Kleka, gdje se po vjerovanju noću skupljaju vještice i plešu u kolu… Dvojba oko toga hoće li Rufus moći savladati taj put, koji je tako strm da su na nekim dijelovima postavljene sajle (rukohvati), bila je nepotrebna. Prema tome kako ga je osvojio i kako se ponašao, sve manje sumnjam u tu strašnu priču, a i jasnije mi je vrelo maštovitih bajki Ivane Brlić – Mažuranić, koja je odrastanje djetinjih dana uživala u tom… legendama ovijenom gradu.
S vrha puca pogled na, još uvijek snijegom pokrivenu Bjelolasicu… unedogled još neprolistale šume i zimzelen.
Pri silasku se odvajamo. Većina odlazi put vrha Klečice a ostali do planinarskog doma. Klečice su nešto niži vrh… izdaleka djeluje kao ogromna životinja iz redova mačaka koja vreba…
Na povratku niz dol, do podnožja… pate koljena, ali je put vremenski kraći.
Sretno stigavši domu svom, osjetih ponos što sam hrabro odlučila prkositi svom načetom zdravlju i najavljenom nepovoljnom vremenu… Nagrada je bogata… uživala sam u nadasve iznimnom događaju… bolest je ozdravljena…oblak se izmokrio na izlasku iz Zagreba.
Bilo nam je lijepoo!
SvjeBa