Nedjelja, 3. listopada 2005.
U 9 sati se sastajemo na Ksaverovu Trgu. Za tako mladu jesen, jutro je neuobičajeno hladno… samo 5°C, ali barem je sunčano!
Kalničko gorje se smjestilo na sjeverozapadu naše lijepe Republike, okruženo na jugozapadu Medvednicom, na istoku Bilogorom i na sjeverozapadu Ivančicom.
Nas petnaestero na kratko prolazi asfaltiranim putem kroz Vojnovec selo, a onda livadama. No, većinu pohoda gacamo po blatnjavim šumskim stazama.
Na jednom dijelu puta blato je ljepljivo i gusto kao tijesto pa je svaki korak ozvučen… pljac! Ta usporedba zvuka hodanja po blatu nagnala je Željka B. na zaključak kako je Kalnik dobio ime po kalu. Kal; raskvašena zemlja, blato, kaljuža. Logičan, ali zato što nije provjeren, neprihvatljiv zaključak.
Nakon izvjesnog vremena, naš nas vodič Marijan H. sa široke staze usmjeruje na uski, strmi put koji vodi do Malog Kalnika. Kratko se divimo lijepom krajobrazu i krećemo dalje. Za radoznale je zanimljivo hodati, stazom pouke, kroz botanički dio, uz našu dipl. ing. agronomije, Željku V… puno se novoga nauči. Više smo od tri sata hodali do planinarskog doma… srećom nas staza vodi blagim usponom. Kratak predah u planinarskom domu… tek toliko da se okrijepimo, te obilazimo srednjovjekovnu utvrdu koja je bila u posjedu obitelji: Alapić, Orehovečki, Erdödy, Drašković, Keglević. Tu je povremeno boravila zloglasna žena ugarskog kralja Zigmunda, Barbara Celjska u narodu zvana Crna kraljica. Popevši se na vrh kule razmišljam… kako su u dolini izgledale uboge kmetske kolibe i kako su njihovim stanovnicima božanski i nedodirljivo djelovali njihovi vladari.
Jedna se peteročlana grupica osmjelila otići do vrha, preko sedam stijena nazvanih «Sedam zubi». To su oko tri metra visoke i strme stijene međusobno odvojene, što znači kada su se mukotrpno popeli i spustili s jednog, čekalo ih je još 6 zuba. Uspjeli su bez alpinističke opreme: Jasminka S., Marijan H., Branko F., Ivica H. i Branko B. … svaka im čast!.. i ja bih da sam koju godinu mlađa, ovako sam s ostatkom naše družine krenula sigurnijom, strmom stazom do vrha Velikog Kalnika… Vranilac, gdje se nalazi TV toranj a i prekrasan pogled. Da je dan bio bez sumaglice vidjeli bismo porječje Save i Drave.
Još dva sata spuštanja, pa automobilima sretan povratak umornih i zadovoljnih «stezaša»…domu svom!
Bilo nam je lijepo.
SvjeBa