Nedjelja, 23. srpnja 2006.
Na Ksaverovu trgu u 7.30, s Rufusom nas je šesnaestero… Rano je!
U sva godišnja doba rano nedjeljno buđenje da bih otišla na ponekad, mukotrpno pentranje uvijek mi je bilo osobno sumnjivo… To traje uskoro pune tri godine.
Svaki put se pitam: «Zašto, kada mogu uživati u postelji i u kasno jutro polako ispijati kavicu, napraviti ručak i popodne otići na Plavinku ili neku dužu šetnju ili biciklom…?» Hm! Mislim si… To bi bilo, kako je rekao Victor Hugo: «Kao poljubac preko vela», osiromašen za strast, punoću i ljepotu događaja… I nikada nisam požalila…
Ivek H. nas vodi laganim šumskim stazama do planinarskog doma «Risnjak», pa «Grafičar», sve do vrha.
Očekuje se vruće neugodan dan ali osim što nas od te neugode čuva šumski hlad, prati nas i blagi vjetar tako da smo pet sati hodanja proveli u ugodnoj klimi naše lijepe Medvednice.
Ali je idilu druženja i uživanja u pohodu i pogledima na lijepe krajobraze, u jednom momentu narušio jedan događaj… Puno je šetača i pasa, kao i uvijek nedjeljom…
Odjednom se u mimoilaženju grupa stvorio veliki pas i bez razloga napao našeg kućnog ljubimca. Razjarena se psina ponašala prema Rufusu kao on prema svojim plišanim igračkama.
Prvi se snašao Štef H. Nogama je udarao neman koja je čvrstim raljama držala moga uplašena ljubimca… Bespomoćno je cvilio a ja sam panično i bespomoćno vrištala…Stigla je i gazdarica grdosije…
Koliko god ga je vukla za ogrlicu toliko je on vukao Rufusa za sobom, a onda je krvoločni problem riješio naš novi član Giulijano, Talijan oženjen za našu Zagorku koja je također bila s nama prvi put…
Velikim je štapom udarao razjarenog psa a njegova je gazdarica suznih očiju urlala na Rufusova spasitelja jer je pregrub prema njezinom dragom i umiljatom predatoru koji je konačno nakon nekog vremena pod rajskom batinom popustio.
Ne znam tko je bio u većem šoku Rufus ili ja. Da ne bude zaklan spasila ga je bodljikava ogrlica i naši hrabri dečki. Svoj je šok ubrzo utopio jureći kroz blatnjave šumske kupke, a ja sa svojim društvom na sljemenu Medvednice u mrzloj pivi.
Sva se ta drama zbivala kratko pa mogu slobodno reći da nam je nakon petosatnog hodanja bilo lijepoo!
SvjeBa