Nedjelja, 14. listopada 2006.
Bio je hladan i maglovit 13. petak ujutro. Preko pruge sam skratila put prema školi a poznati muški glas mi je oteo misli zazvavši me: «SvjeBaa»! Ugledavši našeg predsjednika Božu, i Jožu Šerega magla je nestala a misli je sunce odagnalo… razgalila me njihova poletnost… teške su željezničke pragove tovarili…