Nedjelja 6. studeni, 2005.
Na Ksaverovu trgu u kasno jesensko, toplo i tmurno jutro, nas jedanaestero razdraganih spremno je za novi pohodski podvig od Gornje Bistre do vrha Medvednice.
Prvi dio puta nas sat i pol vodi uz brijeg, ali tempo je lagan jer čekamo da nam se pridruži Darko T. Brzo nas je i lako sustigao, a onda Marjanovim hodom dalje. Srećom štapovi mi pomažu u rasterećenju nogu pa kao četveronožac lakše savladavam strminu… od lišća mekanu i sklisku.
Nedjelja, 23. listopada 2005.
U krasno jesensko jutro, na Ksaverovu trgu sastalo nas se samo osmero. Dan je bistar i sunčan, a temperatura se podigla iznad 10°C.
Iskrcavamo se na 1. kontrolnoj točki u Belcu. Tu su neki naši članovi kupili dnevnik planinarske obilaznice Belečkog puta. Naš vođa, Tonček – Božo Ž., predlaže da autima dođemo direktno na 10. kontrolnu točku gdje se nalazi planinarski dom »Belecgrad«, pa preko 2., 3., … kružeći se vratimo opet na isto mjesto. Prijedlog je bio dobar jer smo izbjegli asfaltiranu cestu koja bi nas većim dijelom vodila do 2. kontrolne točke Mindžalovca…
Nedjelja, 3. listopada 2005.
U 9 sati se sastajemo na Ksaverovu Trgu. Za tako mladu jesen, jutro je neuobičajeno hladno… samo 5°C, ali barem je sunčano!
Kalničko gorje se smjestilo na sjeverozapadu naše lijepe Republike, okruženo na jugozapadu Medvednicom, na istoku Bilogorom i na sjeverozapadu Ivančicom.
Nedjelja, 25. rujna 2005.
Sastajemo se izravno na Piclju gdje se nalazi naš grunt za budući planinarski dom.
Jutro je prohladno, rosno i maglovito, no dan će biti lijep. Nas dvoje smo se s Rufusom uputili, po već puno puta, prohodanom stazom. Usput nam se pridružuje i Nada H. Na mjestu radne akcije je već nekolicina »stezaša«. Nismo se dugo vidjeli pa je ćaskanje neizbježno i ugodno.
Nedjelja, 4. rujna 2005.
Sastajemo se u Krapinskim Toplicama oko 11 sati. Vrijeme je poluoblačno i ugodno toplo… nije sparno.
Iako je pučanstvo Zaboka i okolice, te Krapinskih Toplica bilo obaviješteno o otvorenju staze, neočekivano nas je malo… samo nas 30, isključivo »stezaša«.
Početkom kolovoza čak je i državna televizija na podnevnim vijestima govorila o akciji »Zagorskih steza« na uređenju ove staze. Da, sjećam se kada je spiker naše društvo preimenovao u »Zagorske staze«. To me toliko uzrujalo da bih ga, kada bih mogla, kroz ekran zgrabila za našu hrvatsku kravatu i u uho mu kriknula… stezeee… ne staze. Iako nisam cjepidlaka, cjepala bih mu svaku dlaku na glavi, dok ne shvati… ako su mati i otac sinu dali ime Stipe, i gospodin velečasni ga krstio tim imenom, onda se zove Stipeee… a ne Stjepan.
Nakon kratkog govora dopredsjednice našeg društva, Mirjane Ladišić, koja se ljubazno i toplo, u ime našeg društva, zahvalila na financijskoj potpori AED-u (Academy for Educational Development), to je američka agencija za međunarodni razvoj, krenusmo.
Za nas zdrave, prekaljene planinare, lagan je to šumski put… savladali smo ga za desetak minuta. Prekaljenom srčanom rekonvalescentu potrebno je 25 minuta. Pouka… kalite se dok ste zdravi!
Kratak zastoj… tek da se s vrha, gdje je 1877. sagrađena kapelica Sv. Marije Magdalene, pogleda krajobraz.
Na stazi koja nas vodi prema Hršak Bregu, jedan od vidikovaca nudi nam pogled na prohodane stare znance; Boč i Donačku goru, a i na naša lijepa sela razbacana po zelenim brežuljcima.
Nakon 6 km hodanja po hrptu Hršak Brega nema umora, ali je dobro došla okrjepa u lijepo uređenoj prostoriji gospodina Šturmana. Kiflice i gemišt – dva, pa veselo do Toplica zaokružismo 10 km dugu stazu… laganu, lijepu, zelenu… oku i duši blaženu.
SvjeBa