Nedjelja, 13. studenoga 2005.
Mračno je i studeno jutro. Već su svi u autobusu prije, a mi stižemo poslije šest sati. Kriv je Rufus… dobro ga je imati u kući jer za sve svoje greške okrivimo njega… ne buni se!
Rano dizanje nadoknađujemo drijemajući. Iz sna me probudio naš predsjednik nudeći nam portugizac, a Branko perece. Nije mi bilo žao sna, a i ozračje je živnulo.
Nedjelja 6. studeni, 2005.
Na Ksaverovu trgu u kasno jesensko, toplo i tmurno jutro, nas jedanaestero razdraganih spremno je za novi pohodski podvig od Gornje Bistre do vrha Medvednice.
Prvi dio puta nas sat i pol vodi uz brijeg, ali tempo je lagan jer čekamo da nam se pridruži Darko T. Brzo nas je i lako sustigao, a onda Marjanovim hodom dalje. Srećom štapovi mi pomažu u rasterećenju nogu pa kao četveronožac lakše savladavam strminu… od lišća mekanu i sklisku.
Nedjelja, 23. listopada 2005.
U krasno jesensko jutro, na Ksaverovu trgu sastalo nas se samo osmero. Dan je bistar i sunčan, a temperatura se podigla iznad 10°C.
Iskrcavamo se na 1. kontrolnoj točki u Belcu. Tu su neki naši članovi kupili dnevnik planinarske obilaznice Belečkog puta. Naš vođa, Tonček – Božo Ž., predlaže da autima dođemo direktno na 10. kontrolnu točku gdje se nalazi planinarski dom »Belecgrad«, pa preko 2., 3., … kružeći se vratimo opet na isto mjesto. Prijedlog je bio dobar jer smo izbjegli asfaltiranu cestu koja bi nas većim dijelom vodila do 2. kontrolne točke Mindžalovca…
Nedjelja, 3. listopada 2005.
U 9 sati se sastajemo na Ksaverovu Trgu. Za tako mladu jesen, jutro je neuobičajeno hladno… samo 5°C, ali barem je sunčano!
Kalničko gorje se smjestilo na sjeverozapadu naše lijepe Republike, okruženo na jugozapadu Medvednicom, na istoku Bilogorom i na sjeverozapadu Ivančicom.
Nedjelja, 25. rujna 2005.
Sastajemo se izravno na Piclju gdje se nalazi naš grunt za budući planinarski dom.
Jutro je prohladno, rosno i maglovito, no dan će biti lijep. Nas dvoje smo se s Rufusom uputili, po već puno puta, prohodanom stazom. Usput nam se pridružuje i Nada H. Na mjestu radne akcije je već nekolicina »stezaša«. Nismo se dugo vidjeli pa je ćaskanje neizbježno i ugodno.